Posljednji Stipančići

U Posljednjim Stipančićima, jednom od najboljih i najznačajnih romana hrvatskog realizma, Vjenceslav Novak s jedne strane opisuje društveni i javni život Senja u prvoj polovici XIX. stoljeća, koji obilježavaju propadanje pomorske trgovine, klasna i politička previranja te osobito rađanje ilirskih ideja, a s druge privatni život obitelji Stipančić, s naglaskom na muško-ženske odnose. Politički život Senja prikazan je s gledišta muškarca, Ante Stipančića, a privatni sa ženskoga gledišta, koje dijele majka i kći, Valpurga i Lucija Stipančić.

Roman je pogovorom popratila Julijana Matanović.

O autoru:

Vjenceslav Novak (Senj, 1859. – Zagreb,1905.) hrvatski je književnik, glazbeni pisac i skladatelj. Školovao se u Senju, Gospiću, Zagrebu i Pragu, a radio je kao nastavnik glazbe i urednik časopisa. Nakon pjesničkoga početka, u prvim pripovijetkama, neoromantičarskoga tona, tematski je vezan uz rodni Senj i njegovu okolicu (Podgorske pripovijetke, 1889.). Približava se realističkoj poetici te u kasnijim novelama tematizira socijalna pitanja (Nezasitnost i bijeda, U glib, 1901; Iz velegradskog podzemlja, 1905.). Najuspješnijim djelom smatra se roman Posljednji Stipančići (1899.), obiteljska saga u kojoj se političke i društvene promjene prelamaju u sudbini pojedinaca.

Ostale knjige iz kategorije Drame i klasici potražite ovdje.